Šljiva – Više od Voćke

Uvod: Plava kraljica naših vrtova

Što reći o šljivi, a da niste čuli od bake, susjede ili poznatog travara? Ova drevna voćka, Prunus domestica, neodoljivo je prisutna u slavonskim voćnjacima, ličkim poljima, dalmatinskim vrtovima, pa i u stihovima, mitovima i čašicama.

Slika Rodion Kutsaiev | Unsplash

Šljiva nije samo plod, ona je simbol, lijek, i dio narodne mudrosti. Njezina priča proteže se od kineskih besmrtnika do džemova na kruhu s maslacem.

Mitovi, legende i simbolika

U kineskoj mitologiji, šljiva je hrana besmrtnika. Smatra se da donosi vitalnost, dug život i unutarnju snagu. Japanci je sade na sjeveroistočnu stranu vrta – to je smjer iz kojeg dolazi zlo, a šljiva ga, naravno, blokira.

Nije ni čudo što se kasno dozrijevanje šljive povezuje sa strpljenjem i postojanošću. U mnogim kulturama, šljiva simbolizira smirenost u izazovnim vremenima.

Znanost o porijeklu

Prema istraživanjima (Mišić, 2006), domaća šljiva je nastala spontanim križanjem crnog trna (P. spinosa) i divlje šljive (P. cerasifera) negdje na području Kavkaza. Kasnijom hibridizacijom dobiven je plodni heksaploidni hibrid – ono što danas zovemo Prunus domestica.

Iako genetika još nije rekla zadnju riječ, svi tragovi vode do spontanih križanaca iz šumovitih područja zapadne Azije i Europe. Domaća šljiva se u Europi uzgaja više od 2.000 godina.

Na području Dinarida pa tako i u našim krajevima, pogotovo u Lici, vjerovatno zbog planinskog područja, dobre nadmorske visine i klimatskih prilika naselila se šljiva koja je postala  najraširenija i najomiljenija voćna vrsta.

Šljiva u Lici

Najpoznatija šljiva za uzgoj u Lici bila je bistrica te je ostala i dan danas. U narodu je poznata kao bosanka, mađarica, debelica, požegača, savka te predstavlja slatko kiselkastu sortu izvrsne kvalitete. Sastav tla i klimatski uvjeti dali su joj vjetar u leđa jer je nekad prije bila otporna na bolesti i nametnike pa se mislilo da joj ne treba nikakva njega. Naravno da je tada i obilno rađala. 

Kakogod rađala, malo ili nimalo ili obilno, plod joj je tamnoplave boje, malene težine tek oko 20 grama, izdužen te na oba kraja zaobljen. Meso ploda joj je žućkasto-zelenkaste-zlatne boje i aromatičnog okusa. Vrijeme dozrijevanja je početkom rujna, ali danas da bi obilno rađala svake godine treba je adekvatno njegovati i posvetiti joj pažnju i brigu u uzgoju od pripreme tla, formiranja uzgojnog oblika do tretiranja. I da, najvažnije, izvrsna je za konzumaciju, a višak se prerađuje.

Vrijedi spomenuti nepravedno zapostavljenu samoniklu šljivu koju nalazimo pored puteva, na rubu šuma, u zaraslim vrtovima. Može da naraste do 10 metara visine i biti ukrasno drvo. Sušni uvjeti tijekom ljetnih mjeseci je ne spriječavaju da baš svake godine obilno rađa već tisuću godina. To je crvenolisna šljiva (Prunus cerasifera), poznata i kao trešnja šljiva, dženerika, džanarika, amula, ranka, ringlo, okruglica, cibor.. Razmnožava se iz sjemena pa je razvila otpornost na visoke temperature, bolesti i nametnike. Jako je pogodna kao podloga za kalemljenje drugih voćnih vrsta i sorti roda Prunus. 

Plod joj je crven, narančast ili žut i vrlo je bogat nutritivnim tvarima, okruglog je oblika. Ona je vrlo rana vrsta te dozrijeva već početkom lipnja pa sve do polovicu listopada. 

U narodnoj medicine koristi se kao sok, radi se rakija i džem, pekmez i naravno jede se svježa.

Primjena – od rakije do kozmetike

Kod nas, šljiva nije šljiva ako se od nje ne napravi dobra rakija. No, osim šljivovice i pekmeza, plod ove voćke skriva i kozmetičko blago: iz njezinih koštica dobiva se ulje koje usporava starenje kože.

Bogata je antioksidansima i vitaminima C, E, K, B-skupine, kao i mineralima: kalij, magnezij, fosfor, željezo… Osim što „pegla“ bore, šljiva pegla i probavu. Doslovno.

No, vrijednost šljive ne leži samo u plodu. Drvo šljive koristi se i u izradi kvalitetnog namještaja zbog svoje tvrdoće, teksture i dobre obradivosti.

Kako uzgojiti šljivu – kratki vodič

Klimatski i pedološki uvjeti:
Šljiva voli umjerenu klimu, s dovoljno sunca, padalina i dobro dreniranim tlom (pH 6,5–7,5). Ne podnosi zaslanjeno tlo, a najviše joj odgovaraju propusna ilovasta zemljišta. Može izdržati i do –30 °C

Sadnja i razmak:
Najbolje je saditi krajem jeseni kad sadnica miruje. Razmak sadnje ovisi o sorti, ali općenito: 4x5 metara je siguran izbor. Tlo treba prethodno obraditi i pognojiti stajskim gnojem.

Sorte (kultivari):
- Bistrica (klasik za rakiju)
- Čačanska ljepotica, rana, rodna, najbolja
- Stanley – otporna i zahvalna sorta
- California Blue – egzotika s ozbiljnim plodovima

Održavanje:
Rezidba se vrši zimi (formativna) i ljeti (zdravstvena). Bitno je pratiti pojavu bolesti – najčešće su šarka, plamenjača, šupljikavost lista i monilija. Prevencija je ključ: zdrava sadnica, dobra prozračnost krošnje i malo entuzijazma.

Berba:
Prve plodove možete očekivati nakon 3–5 godina. Berba ovisi o sorti i vremenu dozrijevanja – od srpnja do rujna. Prava šljiva miriše, mekana je i ima onu „samo pada“ energiju. Za rakiju – brati kad krene padati s drveta. 😉

Zaključak: Voćka koja zaslužuje stih

Šljiva nije samo domaća voćka. Ona je most između mitologije, znanosti i rakije. Inspirira mnoge pa kažu:

„U krošnji šljive vjetar šapuće, a plod nosi priče davnih ljeta.“

„S dalekog istoka stigla nam do Gacke. Skromno se privila divljoj zemlji, oporim ljudima dobre duše, ženama prikrivene snage odjenutim u poniznosti.“ - stihovi Ljiljane Bogdanović.

Za kraj – ne zaboravite: šljiva je jedino voće koje može s vama i na kruh, i na lice, i na dno čaše. A to mogu samo legende.

Ivanka Đelilović, prvostupnica ing. agronomije